Postmodernizam i šizofrenija. Ukus i publika

Uvod: “Jedna od najznačajnijih osobina ili postupaka u današnjem postmodernizmu je pastiš. Najprije moram objasniti ovaj termin, kojeg ljudi, inače, miješaju ili čak i poistovjećuju sa njemu korelativnim verbalnim fenomenom zvanim parodija. I pastiši parodija odnose se na imitaciju ili, bolje reći, podražavanje tuđih stilova i osobito osobina i postupaka tuđih stilova. Očigledno je da moderna književnost generalno itekako obiluje primjerima parodija, pošto se za sve velike moderne pisce kaže da su inventivni ili da pišu prilično jedinstvenim stilom. Pomislimo na Faulknerovu dugu rečenicu ili na D.H. Lawrencovu prirodnu maštovitost. Sjetimo se kako Wallace Steves na njemu svojstven način koristi apstrakcije. Pomislimo, isto tako, i na neke osobine kod filozofa, npr. kod Heideggera ili Sartrea. Tu su i muzički stilovi Mahlera i Prokoffieva. Bez obzira na međusobne razlike, svaki ovaj stil se u jednom može porediti: nezamjenljiv je. Jednom kada se shvati, bilo koji od ovih stilova se nikako ne može pomiješati sa nekim drugim...

Download Kompletan članak pdf 150KB