Nagrada 'Fran Galović' 2011. pripala Ludwigu Baueru
| 31 October 2011
vrijeme: 31.10.2011.
mjesto: Koprivnica
Na završnoj svečanosti Festivala književnosti '18. Galovićeve jeseni', održanoj 29. listopada u Koprivnici, gradonačelnik Zvonimir Mršić uručio je plaketu 'Fran Galović' i novčanu nagradu u iznosu od 10 000kn književniku Ludwigu Baueru za knjigu 'Zavičaj, zaborav'.
Prema odluci prosudbene komisije koju potpisuje Zdravko Seleš to je najbolja knjiga zavičajne tematike pristigle na natječaj za nagradu 'Fran Galović' a koju dodjeljuju Grad Koprivnica i Podravsko – prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika.
Organizatori ovogodišnjeg festivala 'Galovićeva jesen' su Grad Koprivnica i Podravko-prigorski ogranak DHK, a održavao se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture od 21. do 29. listopada, u Koprivnici i Peterancu. Ovo je bila 18. po redu Galovićeva jesen a koja se održava u spomen na književnika hrvatske moderne Frana Galovića (Peteranec, 20. srpnja 1887. - Mačva, 26.10. 1914.) koji je poginuo kao austrougarski vojnik u Prvom svjetskom ratu.
Od ove godine 'Galovićeva jesen' ima i obilježje internacionalnog festivala književnosti jer su uz suvremene hrvatske književnike sudjelovali i književnici iz Austrije, Njemačke, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine (Srbija).
Iz obrazloženja nagrade 'Fran Galović' za 2011.
Svijet Bauerova junaka, Lukijana, Lukana, ratnog siročeta, odraslog uz poočima i pomajku, koji tek kao mladić saznaje svoje pravo ime – Ludwig Bauer, i svoje porijeklo – njegovi su bili podunavski Nijemci, majka mu je umrla u logoru, a otac poginuo kao pripadnik SS-divizije Princ Eugen, zapravo i ne izgleda mračno kao Kafkin: on se, naime, ne predaje pred preprekama, nego traži svoj životni put, istovremeno pokušavajući osmisliti i svoj identitet.
Roman „Zavičaj, zaborav“ epskih je dimenzija i mnogo bi se toga o njemu još moglo i trebalo reći, ali nas je ovdje zanimala samo dimenzija zavičaja, koji je tema našeg natječaja, ali i provodni motiv Bauerova djela. Naznačili smo osnovnu liniju priče, za koju smatramo da je intrigantna i da je i osobna, ali i univerzalna priča o potrazi, iluzijama i varkama, nadanjima i razočaranjima, pojedincu i povijesti. Bauerova priča još je jednom progovorila o otuđenju suvremenoga čovjeka, o njegovoj bezzavičajnosti, ali je umjetnički čin na neki način ipak pobijedio zaborav: njegov je junak ipak našao zavičaj, onaj intimni zavičaj - osjećaj zavičaja u nama, pa bio to i samo taj tanašni i netvarni trag majčina glasa u sjećanju.
[1]
References
- ^ 'Zavičaj, zaborav' (www.fraktura.hr)
